Anglo-saska umjetnost

Anglo-saska umjetnost, umjetnost nastala u anglo-saskom razdoblju engleske povijesti, počevši od stila iz seobenog razdoblja koji su Anglo-Sasi donijeli sa sobom s kontinenta u 5. stoljeću. Konac je 1066. godine s normanskim osvajanjem velike anglo-saske države-nacije čija je sofisticirana umjenost bila utjecajna u većem dijelu sjeverne Europe. Dva razdoblja izvanrednog dosega bila su u 7. i 8. stoljeću, s obradom kovine i dragulja iz Sutton Hooa i niza veličanstvenih oslikanih rukopisa i završnog razdoblja koje je nastupilo poslije oko 950. godine, kad je nastupilo oživljenje engleske kulture nakon svršetka vikinškihinvazija. Do vremena osvajanja pomak ka romanici bio je skoro gotov. Važna središta umjetnosti bila su usredotočena na krajnjim dijelovima Engleske, u Northumbriji, posebice u ranom razdoblju, te Kraljevstvu Zapadnih Sasa i Kentu na južnoj obali.

Anglosaska umjetnost preživjela je većinom u oslikanim rukopisima, arhitekturi, brojnim vrlo finim rezbarijama u bjelokosti (morževoj i dr.) te nekim radovima u kovinama i ostlaim materijalima. Opus Anglicanum je već prepoznat kao najfiniji vez u Europi, premda je tek nešto dijelova iz anglosaskog razdoblja ostalo - tapiserija iz Bayeuxa, koja je drukčija vrsta veza na daleko većoj ljestvici. Anglosaski rad u metalu bio je cijenjen diljem Europe, ali je malo što preživjelo, jer je bilo obimno pljačkanje crkva, samostana i posjeda plemstva kojima su normanski vladari u prvim desetljećima oduzeli posjede, kao i Normani poslije njih te anglikanska reformacija te je veći dio preživjelih predmeta završio na kontinentu.^[1]

1. ↑ Dodwell (1982)": Dodwell, C. R., Anglo-Saxon Art, A New Perspective, 1982, Manchester UP, ISBN 0-7190-0926-X- Poglavlje 1 sadrži potanku analizu raznih slučaja uništavanja umjetničkih djela, posebice metalnih.